Jezik u uho

Piše: Mile Kekin / HLADNO PIVO

Pita mene Tajson, naš menedžer, vozač, light man, kuhar i još štošta zašto ne napravimo album na engleskom ili barem na njemačkom: "Pa daj Mile, studir'o si taj engleski. Napiši par stvari. Bilo što samo da se rimuje pa da krenemo malo svirat po bogatim zemljama, da se maknemo malo s Balkana. Da možemo pošteno naplatiti ulaznicu, prodavat majice. Radit pos'o. Pa pogledaj kakvi sve šupci rade turneje po svijetu samo zato što drmaju na engleskom".

 

Znam da je u pravu. Da pišem i pjevam na engleskom boljela bi me batina za kupovnu moć u, recimo, Sisku. Da pjevam na engleskom vjerojatno ne bi ni znao gdje je Sisak. Moj menedžer za Southeast Europe bi mi petnaest minuta prije svirke u ruku stisnuo papirić na kojem fonetski piše "Deubrou weichei, hwala i lucku nouch!" A lokalni bi mediji poslije pisali kako sam se u nekoliko navrata obratio publici na hrvatskom i ostvario baš lijepi kontakt s njom. Sutradan bi nastupao u  drugoj zemlji par stotina kilometara dalje gdje bi mi menadžer opet rutinski stisnuo papirić u ruku, ja bi izgovorio "Deubrou  weichei, hwala i lucku nouch!" i tamo bi lokalni mediji pohvalili moj trud da svladam par rečenica srpskog jezika. Ja se ne bih imao vremena čuditi nevjerojatnoj podudarnosti jer bi me već sutra čekao koncert u Singapuru.

A ja se baš nekako zakačio za taj ćoškasti  jezik s previše „č“ i „š", jezik kojime se govori u ovim krajevima. Da stvar bude još gluplja: ja sam ga naučio dosta kasno, s nekih trinaest godina. Dotad sam govorio nekom nakaradnom gastarbajterskom kombinacijom njemačkog i jugoslavenskog, kako smo ga buraz i ja zvali, zaključivši da ako se u Njemačkoj govori njemački onda mora da se u Jugoslaviji govori jugoslavenski. Onda smo se doselili na Balkan gdje sam naučio da je to srpskohrvatski ili hrvatskosrpski, poslije su taj jezik nazvali hrvatski ili srpski, a '90-ih samo hrvatski a nikako srpski. Istaknuti lingvisti zaključili su da su to dva potpuno različita ali eto vrlo slična jezika. A tko sam ja da proturiječim ekspertima.

Ja, eto da skratim, pišem, govorim i pjevam jezikom kojega razumiju u ovoj regiji. Nažalost. Bio bih mnogo bogatiji da ga razumiju Danci ili Šveđani.

Pjevam na jeziku jedne dosta sirote regije, u kojoj sve češće naplaćujem ulaznice nezaposlenima i njihovoj djeci ali ne mogu drukčije. 

A zašto? Pita mene opet Tajson.

Zato što je to jezik kojim ljubim i na kojemu se svađam. To je jezik na kojem najbolje gađam. Na njemu mislim dok sanjam. Na njemu sanjam dok hodam. Na njemu čak i znam očenaš. I psovat k'o kočijaš. Možda mu nije fancy adresa ali je moj, i od od krvi i mesa. 

Opala, skoro pa pjesma.

preuzeto sa POPBOKS-a !!! 

KORISNO